Utorak, Mart 25, 2008
trenutak za vecnost
pocinjem da ludim,
dok gledam te,
i sve oko tebe nestaje,
pesme ,ptice,drvece,
samo cujem tvoje glasove,
i pijem tvoje osmehe,
i nista drugo ne vidim,
dok pricas ti,
svi drugi su nevazni.
trazim tvoje oci,
na prigusenom svetlu,
sjaje se,
izranjaju iz mraka i lome me,
a ja nemam snage da poreknem.
da zelim te.
sedim i gledam te,
upijam svaku tvoju rec,
trazim onu pravu sto sve pokrece,
jer ja nesmem da kazem je,
osudjen sam na cekanje,
a ono tako slatko je,
jer tvoje je.
i plasim se pogled da pomerim,
mozda te na trenutak izgubim,
a ne zelim,
jer zelim te.
zelim da te negde odvedem,
jer ljudi je ovde previse,
a vreme izmice ,
polako krade te.
tvoje usne polako mame me,
tvoj pogled kao zmija hipnotise,
i ja mastam te,
sve drugo manje vazno je.